Vivian van der Kuil

• Vivian van der Kuil odvjetnica je u odvjetničkom društvu AKD Benelux Lawyers, Rotterdam. Stručnjakinja je za pomorsko, transportno i energetsko pravo, osobito za pomorske nesreće, uključujući spašavanje, potpuni gubitak, sudare, ograničenje odgovornosti, uklanjanje podrtina, piratstvo, privremene mjere zaustavljanja brodova, građansku i kaznenu odgovornost za onečišćenje s pomorskih brodova i brodova unutarnje plovidbe, uključujući i jahte. Zastupa naručitelje iz brodarskih ugovora, brodare i brodovlasnike, kasko osiguratelje, trgovce, te P&I klubove u sporovima iz brodarskih ugovora, ugovora o prijevozu stvari, istraživanja i iskorištavanja podmorja, i drugim pomorskim i transportnim sporovima. Vivian se također bavi osiguranjem i drugim trgovačkim sporovima vezanim uz transport i energetiku.

  Vivian je ekspert u zastupanju pred nizozemskim sudovima u parnici i kaznenom postupku s iskustvom bivše sutkinje i javne tužiteljice, što joj pomaže u pronalaženju učinkovitih i kreativnih rješenja u ovim složenim postupcima.

  Prije započinjanja pravne karijere, Vivian je završila časničku obuku na Nizozemskom kraljevskom institutu za mornaricu te je radila kao časnik Službe za operacije i navigaciju Nizozemske kraljevske mornarice.

   

  Privremena mjera prekograničnog zaustavljanja broda u EU: Uredba Bruxelles I bis

   

  Mnogo se toga može dogoditi tijekom prijevoza stvari morem; brod koji prevozi robu može se sudariti s drugim brodom te posljedično može doći do brodoloma. Teret može ispasti s broda, slaganje ili privezivanje tereta može se pokazati neadekvatnim, brodovi mogu pretrpjeti tzv. ‘black out’, tj. ostati bez napajanja električnom energijom što može uzrokovati propast kvarljive robe zbog kvara sustava hlađenja. Nadalje, vozarine, agencijske ili menadžerske provizije te računi brodskog goriva mogu ostati nepodmireni. Kako bi se navedene tražbine namirile, potrebno je razmotriti dva važna pitanja. Prije svega, važno je pokušati ishoditi mjere osiguranja mogućih potraživanja te prikupiti dokaze glede uzroka i opsega štete. Prvi korak je, naravno, uvijek nastojati mirno riješiti spor, ali u nedostatku takve suradnje, poduzimanje mjera prisilne naplate potraživanja moglo bi biti potrebno. Mogućnosti su pritom različite od jurisdikcije do jurisdikcije. Nizozemski pravni sustav nudi širok spektar različitih mogućnosti, a specijalizirana Pomorska komora Suda u Rotterdamu je lako dostupna i iskusna u svim vrstama sporova koji se tiču transporta i pomorstva. Nadalje, Komora je dostupna 24 sata tijekom 7 dana u tjednu, što kod transportnih sporova može predstavljati veliku razliku.

  Prije su ove mjere bile dostupne samo ako se brod nalazio u Nizozemskoj i mjera osiguranja se poduzimala također u Nizozemskoj. Međutim, revidirana Uredba Bruxells I (1215/2012) uvela je važnu promjenu koja omogućuje ostvarivanje privremenih mjera diljem Europske unije temeljem jednostavnog prijedloga jedne stranke u jednoj od država članica. To znači da se određene (privremene) mjere predviđene nizozemskim pravom mogu eksportirati i ostvariti u drugim državama članicama EU. Dakle, čak i ako se brod ne nalazi u Nizozemskoj postoji mogućnost upotrebe širokog spektra privremenih mjera koje nizozemsko pravo predviđa u korist tužitelja odnosno predlagatelja osiguranja radi utvrđivanja štete i/ili prisilne naplate potraživanja.

  U nastavku će biti objašnjeno koje su privremene mjere dostupne prema nizozemskom pravu te kako Uredba Bruxelles I omogućava ostvarivanje tih mjera diljem EU.

   

  • Privremene mjere

  Prema nizozemskom procesnom pravu, moguće je ishoditi mjeru osiguranja na imovini dužnika (na primjer na brodu ili bankovnim računima) prije nego što je donesena pravomoćna sudska ili arbitražna presuda o osnovanosti zahtjeva protiv tuženika. Takva privremena mjera radi osiguranja tražbine može se provesti i prije nego što je postupak o osnovanosti zahtjeva uopće započeo, bilo u Nizozemskoj, bilo u drugoj državi. Nadalje, nije čak nužno da glavni zahtjev podliježe nizozemskom pravu i nadležnosti nizozemskih sudova. Postupak se detaljnije pojašnjava u nastavku.

  Ista se privremena mjera može upotrijebiti kada postoji opasnost od gubitka ili otežanog pribavljanja dokaza. Tada je moguće zahtijevati tzv. mjeru osiguranja dokumenata i drugih dokaza (npr. na elektroničkim uređajima) radi njihova očuvanja. Prvotno je ova mogućnost bila predviđena samo u slučajevima vezanim uz intelektualno vlasništvo, ali prije nekoliko godina Vrhovni sud Nizozemske utvrdio je da je ova mogućnost također dostupna i u drugim slučajevima. Međutim, ovdje postoje određena ograničenja, a najvažnija su da predlagatelj  može predložiti osiguranje samo onih dokumenata koje je sud odobrio te je potrebno provesti odvojene postupke (članak 843a nizozemskog Zakona o parničnom postupku) kako bi se dokumenti dostavili stranci koja je predložila privremenu mjeru.

  Postoji također mogućnost podnošenja zahtjeva za:

  • prethodno saslušanje svjedoka;
  • prethodni pregled od strane vještaka kojeg imenuje sud; ili
  • prethodnu inspekciju mjesta na kojem se šteta navodno dogodila (članak 202. nizozemskog Zakona o parničnom postupku).

   

  Takvo saslušanje, pregled ili inspekcija provodi se prije započinjanja postupka o osnovanosti zahtjeva kako bi se utvrdilo činjenično stanje i procijenilo postoji li tražbina. Međutim, sud može dopustiti prethodno saslušanje svjedoka, prethodni pregled vještaka ili inspekciju samo kada je utvrdio da je nadležan za odlučivanje o meritumu (članak 203 nizozemskog Zakona o parničnom postupku).

  Osim toga, članak 8:494 i članak 8:495 nizozemskog Građanskog zakonika daje prijevozniku – kao i stranci koja ima pravo na isporuku tereta – mogućnost zahtijevati od suda nalog za prethodno vještačenje uzroka i opsega sporne štete na teretu, i to prije, za vrijeme ili neposredno nakon isporuke tereta. Ove odredbe predviđaju šire mogućnosti glede načina na koji se provodi vještačenje i glede ovlasti vještaka kojeg imenuje sud. Nadalje, ove odredbe ne zahtijevaju od suda utvrđivanje vlastite stvarne nadležnosti prije rješavanja o prijedlogu za vještačenje. Članak 633. nizozemskog Zakona o parničnom postupku određuje da je sud u mjestu gdje se nalazi teret u trenutku podnošenja takvog prijedloga nadležan za izdavanje naloga za vještačenje, kako je predviđeno u člancima 8:494 i 8:495 nizozemskog Građanskog zakona.

  Vještak imenovan od strane suda mora imati osiguran pristup brodu, a na njegov zahtjev mora mu se osigurati dokumentacija, dokazi u elektroničkom obliku i drugi dokazi, s obzirom na to da je on od strane suda ovlašten odgovarati na pitanja koja su postavljena u prijedlogu vještačenja i činiti sve što je potrebno kako bi se došlo do argumentiranih i dobro dokumentiranih odgovora.

  Sudsko vještačenje može biti organizirano u kratkom roku prije dolaska broda u npr. Rotterdam. Ovakvo sudsko vještačenje je učinkovito sredstvo za rješavanje problema koji sve stranke izuzev brodara imaju, a tiče se nemogućnosti pristupa brodu i dokazima na brodu. To je problem koji otežava dokazivanje uzroka štete ili pobijanje brodarevih argumenata i prigovora.

  Ako je sudsko vještačenje provedeno uz prisutnost dužnika ili nakon uredne dostave naloga za vještačenje dužniku na način koji je odredio sud, izvješće i nalaz vještaka smatraju se točnima. Iako nizozemsko pravo u pogledu pravila dokazivanja dopušta dužniku da dokazima pobija nalaz i iskaze vještaka, nesporno je da stranka čije tvrdnje su podržane izvješćem i nalazom vještaka  ima prednost pred drugim strankama u postupku.

   

  • Privremena mjera osiguranja na imovini

  Nizozemska, a osobito Rotterdam ponekad se nazivaju “rajem za privremene mjere” zbog činjenice da je prilično jednostavno ishoditi sudsku mjeru osiguranja na imovini (potencijalnog) dužnika. Dok je u nekim zemljama Konvencija o privremenom zaustavljanju pomorskih brodova iz 1952. proširila mogućnosti privremenog zaustavljanja brodova, u Nizozemskoj Konvencija donekle ograničava te mogućnosti u odnosu na nacionalno pravo. Dok nizozemski Zakon o parničnom postupku dopušta privremenu mjeru na bilo kojoj imovini dužnika radi osiguranja gotovo svih vrsta tražbina uključujući i budućih potraživanja, prema Konvenciji iz 1952. zaustavljanje broda je moguće isključivo radi osiguranja tzv. pomorskih tražbina. Što sve čini pomorsku tražbinu definirano je u članku (1) točkama (a) do (p) Konvencije iz 1952. Na primjer, tražbina u vezi tereta u potpunosti podliježe članku (1) (a) “šteta prouzročena od strane broda sudarom ili na drugi način”.

  Konvencija iz 1952. se primjenjuje na privremenu mjeru zaustavljanja broda koji plovi pod zastavom države ugovornice Konvencije.

  U Nizozemskoj se na brodu može provesti mjera zaustavljanja nakon što je sudu podnesen prijedlog za zaustavljanje te sud rješenjem odredi privremenu mjeru zaustavljanja. U Rotterdamu je moguće obraćanje sudu i izvan radnog vremena, noću ili vikendom. Ako je nužno, moguće je čak posjetiti suca u njegovom domu u svrhu podnošenja prijedloga privremene mjere zaustavljanja broda i ishođenja takvog sudskog naloga. Iako je vrlo jednostavno ishoditi sudski nalog za zaustavljanje, određene točke moraju biti ispunjene u prijedlogu privremene mjere. Prvo, predlagatelj mora naznačiti temelj svoje tražbine. Na primjer, kada tražbina proizlazi iz ugovora o prijevozu, kopija ugovora i/ili teretnica moraju biti priloženi sudu uz prijedlog privremene mjere. Ako se tražbina temelji na neplaćenim računima, svaki račun i zahtjev za uplatom koji je bio poslan dužniku mora biti podnesen sudu. I konačno, svi dužnikovi prigovori na sporno potraživanje koji su poznati predlagatelju moraju uz prijedlog privremene mjere biti objašnjeni sudu.

  Ovisno o vrsti privremene mjere moraju biti ispunjeni i određeni drugi uvjeti. Na primjer, sud ponekad želi znati zašto predlagatelj traži privremenu mjeru upravo na određenoj imovini. Sud obično polazi od toga da se privremena mjera provede na najmanje otegotan način, osim ako predlagatelj ne razjasni zašto je potrebna privremena mjera upravo na određenoj imovini. Kada se radi o privremenoj mjeri zaustavljanju broda, ovaj uvjet obično ne predstavlja problem.

  Prijedlog privremene mjere osiguranja je tzv. „prijedlog ex parte“ te se stoga dužnik ne saslušava pred sudom povodom takvog prijedloga. Predlagatelj osiguranja općenito, do određene mjere, ima taj privilegij da sud neće sumnjati u motive njegova prijedloga osiguranja. Ako predlagatelj može pokazati da ima dovoljno argumenata za svoj slučaj, kako u pogledu odgovornosti za tražbinu tako i njene visine, sud će vjerojatno odobriti predloženu mjeru osiguranja. Sud će svoju odluku temeljiti na informacijama sadržanim u prijedlogu privremene mjere, te će u ovoj fazi obično primijeniti samo marginalni test kako bi se utvrdilo da se navedena tražbina može kvalificirati kao osnov za ishođenje privremene mjere osiguranja na imovini dužnika.

  U prijedlogu moraju biti navedeni svi postupci koji se vode u Nizozemskoj ili u inozemstvu, a koji bi sucu mogli biti relevantni za ocjenu osnovanosti prijedloga privremene mjere. Ako se već vodi postupak u Nizozemskoj ili u inozemstvu, dovoljno je da se to samo spomene u prijedlogu. Ako se postupak još ne vodi, nizozemsko pravo propisuje da sud određuje datum do kojega se mora započeti postupak o meritumu. Opće pravilo propisuje da će sud odrediti rok od 14 dana od dana prvog zaustavljanja. Ako je potreban duži rok, to se mora posebno zahtijevati i takav zahtjev mora biti potkrijepljen. Obično sudovi dopuštaju duži rok kada su stranke u sporu stranci. Moguće je zatražiti od suda produženje dodijeljenog roka i takav se zahtjev često odobrava.

  Važno je napomenuti da ako namjerava podnijeti prijedlog privremene mjere u Nizozemskoj, predlagatelj mora biti spreman na pokretanje postupka o meritumu protiv dužnika. Ako se predlagatelj ne pridržava uvjeta i rokova iz sudskog rješenja u pogledu pokretanja postupka o meritumu, privremena mjera bit će ništava iz čega može proizaći odgovornost predlagatelja za štetu.

  Moguće je povećati vrijednost zahtjeva za iznos kamate i troškova. Vrijednost glavnog zahtjeva koja se povećava za takav uobičajeni dodatak čini ukupan iznos za koji se može zahtijevati privremena mjera osiguranja. Samo u izvanrednim okolnostima sud zahtijeva (protu)osiguranje od predlagatelja osiguranja.

   

  • Uspostavljanje nadležnosti u sporu o meritumu temeljem provođenja privremene mjere osiguranja na imovini /članak 767. DCCP

  Jednom kada je određena privremena mjera osiguranja, postupak o meritumu mora se pokrenuti u roku koji je odredio sud. Kada je naknadno u postupku o meritumu donesena sudska ili arbitražna presuda protiv brodara, ovrha takve presude može se obično provesti u Nizozemskoj te se dug može pokriti iz jamstva ili, na primjer, prodajom broda na dražbi. Ako nema drugog načina da se ishodi isprava temeljem koje se može odrediti ovrha u Nizozemskoj, članak 767 nizozemskog Zakona o parničnom postupku dopušta pokretanje postupka pred sudom koji je dopustio zaustavljanje broda.

  Pitanje koje se naravno postavlja je što kada strani sud ili arbitražni tribunal koji je nadležan ocjenjivati osnovanost zahtjeva donese presudu temeljem kojeg se ne može provesti ovrha u Nizozemskoj. Navedeno se može dogoditi u slučaju kada, na primjer, nema konvencije koja je na snazi između Nizozemske i države suda, a koja bi dopuštala ovrhu strane sudske ili arbitražne presude u građanskim ili trgovačkim stvarima. Nizozemski sudac će u slučaju nepostojanja takve konvencije dopustiti ovrhu strane sudske ili arbitražne presude samo kada su zadovoljeni određeni uvjeti. Na primjer, sud ili arbitraža mora biti općeprihvaćen strani sud, a nizozemski će sudac provjeriti je li provedeno pravično suđenje te jesu li povrijeđena temeljna načela sudskog postupka.

  Dakle, ako brodar ima sjedište primjerice na Maršalovim otocima ili u Liberiji ili u Panami, a nije ugovoren nadležan sud, nizozemski sud će prihvatiti nadležnost na temelju članka 767. nizozemskog Zakona o parničnom postupku.

   

  • Uredba Bruxelles I (1215/2012)

  Uredba Bruxelles I nameće jedinstvena pravila u cijeloj Europskoj uniji glede međunarodne nadležnosti, priznanja i ovrhe presuda u građanskim i trgovačkim stvarima. Revidirana Uredba Bruxelles I (1215/2012) uvodi važnu promjenu prema kojoj je moguće provesti privremene mjere diljem Europske unije na temelju jednostavnog prijedloga za osiguranje u državi članici. Rezultat toga je da je sada moguće primijeniti nizozemsku privremenu mjeru unutar cijele Europske unije, pod uvjetom da nizozemski sud ima nadležnost odlučivati o meritumu spora – primjerice ako su stranke ugovornom klauzulom odredile nadležan sud.

  Prethodno su ex parte privremene mjere bile izvan dosega poglavlja III. Uredbe Bruxelles I o priznanju i ovrsi.

  Članak 35. Uredbe Bruxelles I određuje da se prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja koja je predviđena po pravu države članice može podnijeti sudu te države članice čak i kada je sud druge države članice nadležan odlučivati o meritumu spora. To znači da, ako se određena mjera može kvalificirati kao privremena mjera osiguranja, sud ju može odrediti čak i kada nema nadležnost za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

  Prethodni pregled, o kojem se raspravlja gore u tekstu, može se pod određenim okolnostima kvalificirati kao privremena mjera u smislu članka 35. Uredbe Bruxelles I, ako se ustanovi da je svrha mjere spriječiti gubitak dokaza.

  Članak 2(a) određuje da: “U smislu poglavlja III. sudska odluka uključuje privremene, uključujući i mjere osiguranja koje naloži sud koji na temelju ove Uredbe ima nadležnost u pogledu glavne stvari. To ne uključuje privremene, uključujući mjere osiguranja koje nalaže sud koji nije pozvao tuženika, osim ako je sudska odluka koja sadrži mjeru dostavljena tuženiku prije izvršenja;”

  Ovo omogućuje da se prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja podnese u Nizozemskoj ako nizozemski sud ima nadležnost odlučivati o glavnoj stvari te da se od suda zatraži proširenje primjene privremene mjere na druge zemlje EU ako su zadovoljeni određeni kriteriji. Novija sudska praksa je dokazala da je to doista moguće te da je teorija već uspješno provedena u praksi. To znači da, iako se privremena mjera ne provodi unutar nizozemske nadležnosti, moguće je iskoristiti prednosti jednostavnog postupka za određivanje privremene mjere po nizozemskom procesnom pravu, bez ograničenja koja se primjenjuju u drugim državama/sudovima glede prijedloga za osiguranje, primjerice u pogledu protuosiguranja, iznosa koji se moraju uplatiti sudu i/ili saslušanja drugih stranaka u predmetu. Nedavni slučajevi iz sudske prakse su dokazali da su nizozemski sudovi voljni odrediti privremenu mjeru u više zemalja EU, a jedina zapreka je ta što nizozemski sudovi moraju pritom imati nadležnost za odlučivanje o glavnoj stvari. Ovo je, međutim, nešto što se može lako riješiti. Za stranke koje očekuju da će u budućnosti imati problema s namirenjem svojih tražbina, korisno je razmotriti uključenje takve ugovorne klauzule koja će im omogućiti ishođenje privremene mjere provedive diljem EU da bi se iskoristile prednosti koje nudi nizozemsko pravo.