Code sharing ugovori i zaštita tržišnog natjecanja u Europskoj uniji
-
Code sharing ugovori i zaštita tržišnog natjecanja u Europskoj uniji
Autori: Marko Stilinović, Dino Gliha
Ključne riječi: code-sharing, horizontalni ugovori, pravo tržišnog natjecanja, tržišne prepreke, određivanje cijena, Europska komisija, Europska unija
Povod za pisanje ovog rada je recentna objava Europske komisije, formulirana u tzv. Statement of objections (dalje u tekstu: „SO“) kojom je utvrđeno da su dvije aviokompanije –Brussels Airlines i TAP Air Portugal – prekršili odredbe članka 101. Ugovora o funkcioniranju Europske unije zaključenjem tzv. code-sharing ugovora. Navedena odluka rezultat je dugogodišnje istrage u predmetu AT.39860 koja je započela dawn raid istragom Europske komisije provedenom 13. prosinca 2011.g. u poslovnim prostorima poduzetnika Brussels Airlines i TAP Air Portugal u Belgiji i Portugalu.
Navedeni SO prvi puta je objavljen u priopćenju za javnost na mrežnim stranicama Europske komisije, dana 27. listopada 2016.g.
Međutim, paralelno s objavom o donošenju SO-a kojim su utvrđene navedene povrede tržišnog natjecanja, Europska komisija objavila je i završetak istrage u predmetu AT.39794 također u pogledu aviokompanija – ovaj puta riječ je o poduzetnicima Turkish Airlines i Lufthansa – koje su zaključivale code-sharing ugovore. Europska komisija je u tom slučaju ocijenila da ne postoje elementi koji bi ukazivali na kršenje tržišnog natjecanja i stvaranje kartela između poduzetnika.
Time je Europska komisija zaključila dio višegodišnje istrage code-sharing prakse velikih europskih aviokompanija te je postavila određene kriterije prema kojima se ocjenjuje protutržišnih učinak takvih ugovora. Pritom se postavljaju pitanja – jesu li navedeni kriteriji dovoljno jasni i čvrsti da postanu usmjerenje za ocjenu sličnih ugovora pro futuro te hoće li takvi kriteriji „preživjeti“ i ocjenu Suda Europske unije, u slučaju da se poduzetnici odluče protiviti SO i zatražiti intervenciju Suda (pod uvjetom da Europska komisija zauzme isti stav i u svojoj konačnoj odluci).
Problematika kartela, usklađivanja cijena i ostale zabranjene prakse koja potpadaju pod primjenu članka 101. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, izuzetno je detaljno razrađena kroz praksu Suda Europske unije. Međutim, razvoj industrije praćen je i ubrzanim razvojem novih ugovora i pravnih rješenja, kojim poduzetnici na najbolji način ostvaruju svoje interese i prilagođavaju se tržištu. Takav razvoj ugovora zahtjeva konstantni angažman tijela zaduženih za zaštitu tržišnog natjecanja koji moraju ispitati nova pravna sredstva i ocijeniti njihovu usklađenost s propisima o zaštiti tržišnog natjecanja, odnosno ocijeniti predstavljaju li takvi novi ugovori pokušaj zaobilaženja propisa o zaštiti tržišnog natjecanja.
Code-sharing ugovori nisu sasvim nova pojava na svjetskom tržištu, takvi ugovori sklapali su se na američkom tržištu već kasnih 60-tih godina prošlog stoljeća, otkuda su se proširili i na europsko tržište. Međutim, iako usko povezani s razvojem prava zaštite tržišnog natjecanja, koje se značajno razvilo krajem prošlog stoljeća, s aspekta tržišnog natjecanja do sada još nije izvršena sveobuhvatna analiza code-sharing ugovora.
Analizirajući pravo tržišnog natjecanja i njegov doseg u transportnom sektoru, stječe se dojam kako je najveći broj odluka donesen u sektoru zračnog putničkog prijevoza. U tom smislu, vrlo su značajne odluke u postupcima ispitivanja usklađenosti koncentracija velikih poduzetnika u transportnom sektoru, kao što su odluke u predmetima British Airways & Iberia (Odluka br. M.5747), United Airlines & Continental (Odluka br. M.5889) ili US Airways & American Airlines (Odluka br. M.6607). Izuzetno zanimljiv primjer je i koncentracija Aegean Airways & Olympic Air (Odluka br. M.6796) u kojoj je praktički stvoren monopol u putničkom transportu atenske zračne luke – koncentracija je prvotno ocjenjena kao nedopuštena, međutim, prilikom druge prijave Europska komisija je ipak odlučila dopustiti koncentraciju zbog loše ekonomske situacije u Grčkoj, koja je iznimno pogođena ekonomskom krizom.
Osim u navedenim područjima, potrebno je istaknuti i cijeli niz izuzetno važnih odluka u drugim aspektima zaštite tržišnog natjecanja – kao što je odluka Suda Europske unije u ocjeni dopuštenih rabata (C-95/04 British Airways c/ Europska komisija).
Uzimajući u obzir relativno mali broj odluka u području transportnog sektora koje se odnose na zaštitu tržišnog natjecanja, vrlo je izgledno da će tijela nadležna za zaštitu tržišnog natjecanja morati sve više intervenirati u transportni sektor te provoditi sofisticiranije metode analize. Međutim, neovisno od prethodno rečenog, ostaje nejasnim što sačinjava povredu tržišnog natjecanja u slučaju code-sharing ugovora. Stoga, predmetni rad usmjeren je na identifikaciju ključnih faktora u analizi code-sharing ugovora iz perspektive tržišnog natjecanja. Upravo zbog vrlo raširene uporabe code-sharing ugovora, bilo bi svakako uputno postaviti jasne kriterije za ocjenu takvih ugovora te pružiti dovoljno vremena poduzetnicima za prilagodbu.