Odgovornost marine kao luke nautičkog turizma
Autor: Mićo Ljubenko
Ključne riječi: odgovornost luke nautičkog turizma, marina, ugovor o vezu, šteta, plovilo, osiguranje odgovornosti, pravila struke
U Republici Hrvatskoj, ali i u inozemstvu, luke nautičkog turizma su se razvijale u relativno kratkom vremenskom periodu i to unazad posljednjih par desetljeća obzirom na razvoj samog nautičkog turizma. Specifičnost našeg zemljopisnog položaja uvjetovala je vrlo intenzivan razvoj djelatnosti luka nautičkog turizma u značajnom opsegu, a radi čega nije bilo moguće pružiti zakonodavni i znanstveni doprinos u dostatnoj mjeri koji bi adekvatno pratio takvo stanje.
U pravnom aspektu, ali i u poslovnom razumijevanju, nije jasno zaživjela percepcija što se točno treba smatrati djelatnošću luke nautičkog turizma, a osobito nisu niti teorijski, niti praktično usklađena mišljenja u pogledu materijalne odgovornosti luka nautičkog turizma. Naime, sam pojam luke nautičkog turizma i u službenoj komunikaciji nerijetko potiče određeno nerazumijevanje obzirom da bi se mogao poistovjetiti isključivo sa pojmom marina, a što formalno nije ispravno. Ovo stoga jer luke nautičkog turizma pretežito jesu marine, ali sukladno formalnoj podjeli to mogu biti još i sidrišta, odlagališta plovnih objekata kao i suhe marine. Držimo korisnim naglasiti koliziju u razumijevanju smisla pojma „marina“ u formalnom i praktičnom aspektu. Radi boljeg razumijevanja ovaj rad će biti usmjeren na odgovornost marina. Pri tome se treba uzeti u obzir da pojam marina ima dvojaki značaj: neovisno o formalnom određenju, kao jedna od luka nautičkog turizma, važno je naglasiti da marina u poslovno organizacionom smislu u pravilu predstavlja – marine i suhe marine. To znači da u poslovnom smislu marine u pravilu ne obavljaju djelatnost sidrišta i odlagališta plovnih objekata. Moguće da će biti i korisno ubuduće razmotriti je li potrebno uskladiti formalnu podjelu i terminologiju sa stvarnom podjelom i terminologijom kako se ona koristi u gospodarstvu.
Ovim radom autor će analizirati pitanja materijalne odgovornosti luka nautičkog turizma s aspekta marine kao dominirajućeg tipa luke nautičkog turizma kod nas i u svijetu koja u svojemu sastavu ima više različito povezanih atraktivnih i naplatnih uslužnih elemenata za sve sudionike. Ova pitanja su osobito značajna u širem smislu iz razloga što ne postoji sustavno formalno uređenje prava i obveza marina. S druge strane, povećanje opsega gospodarskih aktivnosti na tom području uzrokuje moguću potrebu primjene pravnih pravila na tom području, a kako bi se za sve sudionike povećala pravna sigurnost.
U radu će se nadalje razmotriti koje sve luke pružaju uslugu veza za brodice i jahte. Svakako da marine takvu uslugu imaju kao svoju osnovnu djelatnost. Međutim, uvidom u podatke o broju registriranih brodica i jahti na HR zastavu u odnosu na broj vezova koji posjeduju marine, razvidno je da veći dio tih plovnih objekata uslugu veza koristi izvan marina. U pravilu je ta usluga veza također formalnog i naplatnog karaktera. Ovo pitanje je važno kako bi se mogla pravilno i sveobuhvatno razmotriti odgovornost marina kao jednog od pružatelja usluge veza. Sadašnje formalnopravno uređenje ne usmjerava ovdje predmetnu materiju odgovornosti marina ni na koji način podoban za zauzimanje određenog pravnog shvaćanja. Sada postoje brojna pravna shvaćanja koja su uvjetovana mnoštvom različitih ugovornih uređenja, a čime se uzrokuje određena pravna nesigurnost i neusklađenost u primjeni za sve relevantne subjekte. U smislu uvodne usporedbe moguće je istaknuti da su prava i obveze luke temeljito i zakonski u dugom periodu uređena, dok s druge strane, takvo uređenje za marine ne postoji. Pri ocjenjivanju odgovornosti marina autor će analizu usmjeriti isključivo na građanskopravni aspekt, ne analizirajući pitanje kaznenopravne ili prekršajne odgovornosti marina.
Materijalnu odgovornost ćemo razmotriti s pitanja ugovorne i izvanugovorne odgovornosti. Pri čemu ugovornu odgovornost određuje složeni pravni aspekt inominatnog ugovora o vezu, a koji se u pravilu proširuje kroz formu općih uvjeta osiguranja. S druge strane, izvanugovornu odgovornost određuje više čimbenika pri čemu nije moguće izostaviti utvrđenje pravila struke kao temeljnog kriterija za ocjenu protupravnosti mogućih propusta marine. Ocjena ove odgovornosti, slijedom navedenog pretpostavlja složenu primjenu više različitih propisa koji svaki za sebe samo u pojedinim segmentima uređuju ovo područje. Autor će prikazati analizu našeg zakonodavnog okvira te komparativna rješenja općih uvjeta ugovora, te kroz rad iznijeti prijedloge vezane za uređenje općih uvjeta poslovanja i podzakonskih akata povezanih sa pitanjem materijalne odgovornosti luka nautičkog turizma.
