Privremena mjera zaustavljanja jahte pred hrvatskim sudom radi osiguranja tražbine koncesionara marine
Autor: Dr. Adriana Vincenca Padovan
Ključne riječi: privremena mjera, zaustavljanje jahte, marina, pomorska tražbina, naknada za vez, popravak jahte, održavanje jahte
U ovom radu autorica se bavi pravnom problematikom vezanom uz privremenu mjeru zaustavljanja jahte pred hrvatskim sudovima u svrhu osiguranja potraživanja koncesionara luke nautičkog turizma, kao što su tražbina naknade za vez, tražbine s osnova opskrbe jahte električnom energijom, vodom, gorivom, rukovanja otpadom, popravka ili održavanja jahte te drugih sličnih usluga koje koncesionar luke nautičkog turizma pruža vlasnicima i korisnicima jahti na vezu u luci nautičkog turizma.
Autorica proučava praksu domaćih trgovačkih sudova nadležnih za određivanje privremene mjere zaustavljanja jahte, te analizira relevantno pozitivno pravo koje uređuje pitanja ovrhe i osiguranja na brodu, a koje se odnosi i na privremeno zaustavljanje jahte radi osiguranja pomorskih tražbina, posebno u svjetlu problematike osiguranja i u konačnici namirenja tražbina koncesionara luke nautičkog turizma.
Osobit interes usmjeren je na pitanje mogu li se tražbine koncesionara luke nautičkog turizma smatrati pomorskim tražbinama u smislu odredbi hrvatskog Pomorskog zakonika, odnosno Međunarodne konvencije za izjednačenje nekih pravila o privremenom zaustavljanju brodova iz 1952, s obzirom da je Hrvatska stranka te konvencije. Nadalje, pažnja se posvećuje i pitanju jesu li pojedine tražbine koncesionara luke nautičkog turizma zaštićene pomorskim privilegijem sukladno odredbama Pomorskog zakonika. U cilju vjerne interpretacije relevantnih zakonskih i konvencijskih odredbi, u radu se pruža kraći osvrt i na povijesnu pozadinu i razvoj odnosnih odredbi, osobito imajući u vidu da se odredbe Pomorskog zakonika o pomorskim privilegijima i o privremenoj mjeri zaustavljanja broda oslanjaju na odnosne odredbe Međunarodne konvencije o pomorskim privilegijima i hipotekama iz 1993 te Međunarodne konvencije za izjednačenje nekih pravila o privremenom zaustavljanju brodova iz 1952. Kroz kritičku analizu relevantne sudske prakse i mjerodavnog prava, autorica nastoji pružiti primjerene prijedloge de lege ferenda koji odražavaju interes da se zaštiti položaj koncesionara luke nautičkog turizma kao vjerovnika, a s obzirom na stratešku orijentaciju Hrvatske prema daljnjem razvoju nautičkog turizma.
U okviru ovog istraživanja, potrebno je osvrnuti se i na povezanu problematiku mjerodavnog prava i nadležnosti što dodatno komplicira pokušaj davanja konkretnih odgovora i pojašnjenja pitanja razmatranih u ovom radu. S tim u vezi, potrebno je analizirati opseg primjene Konvencije o zaustavljanju brodova iz 1952, odnosno relevantnih odredbi Pomorskog zakonika kad su u pitanju pravni odnosi s međunarodnim elementom.
U cilju kvalitetnije argumentacije i čim bolje utemeljenih prijedloga de lege ferenda, autorica daje i kratak osvrt na pojedina legislativna rješenja iz komparativnog prava te na Međunarodnu konvenciju o zaustavljanju brodova iz 1999.
Predmet ovog istraživanja postaje sve važniji u svjetlu usmjeravanja Hrvatske prema daljnjem razvoju nautičkog turizma i planiranju povećanja kapaciteta nautičkih vezova. Položaj koncesionara luke nautičkog turizma u današnje vrijeme dobiva opći gospodarski značaj te zaslužuje posebnu pažnju s raznih aspekata. Ovaj rad usmjeren je na jedan vrlo uzak, ali praktično veoma važan vid toga položaja. On želi istražiti i razjasniti pravne probleme s kojima se koncesionari luka nautičkog turizma susreću u situacijama kada radi osiguranja i u konačnici namirenja svojih tražbina pokušaju zaustaviti plovilo u odnosu na koje je usluga pružena.
Riječ je o praktično najatraktivnijem i potencijalno najefikasnijem načinu ostvarenja njihovih potraživanja. S tim u vezi, zabrinjavajuće je uvidjeti koliki su razmjeri pravne nesigurnosti koja okružuje promatranu tematiku, pa se ovim radom želi doprinijeti postizanju veće pravne sigurnosti, a osobito usuglašavanju domaće sudske prakse.
