Odgovornost proizvođača brodskih dijelova i opreme u kontekstu ugovora o gradnji broda
Autor: Lawrence Dardani
Proizvođači su opskrbljivači dobara i usluga, djelatnosti za koju je karakterističan visok stupanj tehničke osposobljenosti. Štoviše, napredak tehnologije i znanosti doveo je do individualizacije opskrbiljivača za visoko specijalizirane proizvode i usluge.
Tipično je brodovlasnikov interes osigurati da pojedini dijelovi izgrađenog broda potječu od odabranih proizvođača jer isto određuje kvalitetu dijelova, a samim time i cijeloga broda. U tu svrhu popis proizvođača se obično prilaže uz ugovor o gradnji broda te tijekom upravljanja brodom brodovlasnici imaju tendenciju uspostavljanja izravnog odnosa s tim proizvođačima kako bi osigurali ispravno održavanje dijelova broda.
Navedeno je dovelo do dvostrukog fenomena:
(a) povećano i specijalizirano znanje proizvođača dovelo je do oblika asimetrije informacija u odnosu na krajnje korisnike dijelova, to jest vlasnike brodova, te
(b) tehnološka ovisnost u odnosu između brodovlasnika i proizvođača, u pogledu održavanja relevantnih dijelova, a s obzirom na to da se ti dijelovi ne mogu svrstati pod brigu brodogradilišta, već se najčešće stavljaju pod nadzor samog proizvođača.
Međutim, najvažnije je to da je uloga proizvođača postala presudan čimbenik u određivanju standarda pažnje brodovlasnika prilikom održavanja broda. Doista, uloga proizvođača u industriji ima učinak na brojna područja u pomorskom pravu koja uključuju procjenu pažnje brodovlasnika u održavanju broda.
Brodovlasnici koji ne poštuju preporuke proizvođača, mogu snositi (između ostalog) sljedeće posljedice zbog nemarnog postupanja prilikom održavanja stanja broda:
(i) Brod može postati nesposoban za plovidbu u svrhu prijevoza tereta morem, a prema međunarodnim konvencijama (kao sto su Haaška pravila i Haško – Visbyjska pravila) i nacionalnom zakonodavstvu, pa tako i prema talijanskom pomorskom zakoniku.
(ii) Nepoštivanje preporuka proizvođača može predstavljati kršenje obveze održavanja stanja broda iz brodarskog ugovora od strane brodovlasnika zbog neprimjene dužne pažnje (na primjer, dužnost održavanja prema članku 3. Shelltime 4 obrasca).
(iii) Najvažnije, preporuke proizvođača su postale važan element koji se treba uzeti u obzir prilikom klasifikacije broda od strane društava za klasifikaciju brodova kod određivanja stanja broda u određenom razredu.
(iv) Nadalje, osiguravatelji se mogu obraniti od odgovornosti zbog grube nepažnje ovisno o mjeri u kojoj tehničke preporuke proizvođača nisu poštivane.
(v) Osim navedenog, nepoštivanje tehničkih standarda proizvođača bi moglo imati utjecaja na komercijalnu upotrebu broda, jer bi nepoštivanje moglo ugroziti provjeru odobrenja.
(vi) Također, preporuke proizvođača se obično trebaju uzeti u obzir u smislu ISM kodeksa, pa bi brodovlasnici mogli povrijediti svoje obveze prema kodeksu u slučaju ignoriranja preporuka proizvođača.
(vii) Konačno, u krajnjim slučajevima, nepoštivanje tehničkih zahtjeva proizvođača bi moglo čak povući kaznenu odgovornost brodovlasnika.
Polazeći od navedenih pretpostavaka, ovaj rad namjerava analizirati potencijalnu odgovornost koja se može pripisati proizvođačima na temelju prethodne razlike između obveza koje mogu proizaći kao posljedica stjecanja jedinice te obveza koje mogu proizaći naknadno i neovisno od trenutka njegovog stjecanja.
Rasprava će uključiti u razmatranje i trendove prema kojima proizvođači kontinuirano otkrivaju tehničke informacije (često u obliku tehničkih preporuka i servisnih pisama), pa ih upravitelji često ne mogu izbjeći u održavanju broda i upravljanju njime. Pitanje koje se postavlja je odgovornost koja proizlazi za proizvođače iz takvih informativnih materijala
Konačno, predstavit će se nekoliko smjernica čiji cilj je pružanje pomoći brodovlasnicima u njihovim svakodnevnim odnosima s proizvođačima.
