Glavni pravni problemi u prijevozu opasnog tereta morem po engleskom pravu i međunarodnim konvencijama o prijevozu morem
Autor: Aspasia Konstantina Karampetsou
U posljednje vrijeme, prijevoz opasnog tereta je uobičajena praksa u međunarodnoj pomorskoj trgovini. Iako je najopasnija roba prihvaćena na prijevoz ili u skladu s uvjetima koji su posebno ugovoreni između stranaka u ugovorima o prijevozu ili u skladu s izričitim uvjetima sadržanim u standardnim ugovorima, uključujući pravilnu deklaraciju, tužna istina je da postoje slučajevi kada prijevoznici prevoze opasni teret bez njihovog znanja. Nažalost, bilo je mnogo slučajeva u kojima su posade i njihovi brodovi stradali od eksplozija ili požara uzrokovanih opasnim teretima, jer su ih brodari pogrešno deklarirali. Također je slučaj da se pogrešno ili nepotpuno nazivaju, jer različite tvrtke, zemlje i struke mogu koristiti različite nazive za određene opasne terete. Ovaj članak govori o ugovornoj odgovornosti kao i obvezama osoba koje su uključene u prijevoz opasnih stvari po engleskom pravu ( i tumačenju Haško- Visbyjskih pravila po engleskom pravu) i Rotterdamskim pravilima.
U svrhu ovog članka treba istaknuti da kada upućujem na izraz “opasni teret”, upućujem i na pravno i fizički “opasan ” teret. Istina je da ni Haška ni Haško- Visbyjska pravila ne sadrže definiciju “opasnog tereta “. Isto vrijedi i za običajno pravo. Teret može biti “opasan” ili zato je sam po sebi opasan, na primjer, eksploziv, ili zato što ima sklonost da postane opasan u dodiru s vanjskim okolnostima. Međutim, Dom lordova je smatrao da se riječima “opasna priroda” u članku IV, pravilu 6 Haških / Haško-Visbyskih pravila trebalo dati široko značenje, a ne ga ograničiti na “zapaljivu, eksplozivnu” prirodu tereta. Teret koji sadrži kikiriki je opasan u smislu ovog pravila jer je mogao dovesti do gubitka drugog tereta izbacivanjem u more. Stoga pravilo 6 ne zamjenjuje pravilo anglosaksonskog prava u odnosu na teret koji predstavlja pravni rizik.
Izbjegavanje režima objektivne odgovornosti je navedeno kao glavni razlog zbog kojeg krcatelji pogrešno prijavljuju teret. Krcatelj je odgovoran čak i ako nema saznanja o opasnoj prirodi tereta ili čak ako nije imao sredstva za utvrđivanje njegove opasne prirode. Nije potrebno utvrditi nepažnju krcatelja , budući da sam prijevoz takvog tereta bez davanja obavijesti o njegovoj opasnoj prirodi uspostavlja odgovornost krcatelja .
U slučaju teretnice, krcatelj ostaje odgovoran čak i nakon što preda teretnicu trećoj strani, kao što je primatelj robe ili indosatar. Osim toga, ako ni krcatelj ni prijevoznik nisu znali za pravu prirodu tereta, sud treba odlučiti koja od dvije nevine stranke treba snositi rizik. Sud će odlučiti da rizik pada na krcatelja, jer je to stranka koja bi trebala imati najviše znanja o teretu. Krcatelj se može osloboditi od odgovornosti isključivo ako uspije dokazati da je prijevoznik ( ili stvarni prijevoznik) znao za opasna svojstava tereta i nije poduzeo sve potrebne mjere kako bi izbjegao rizik; činjenica koju je u praksi vrlo teško dokazati.
Naravno, pored izbjegavanja režima stroge odgovornosti krcatelja, postoje i drugi razlozi zbog kojih bi krcatelji mogli skrivati opasna svojstva tereta. To bi mogli učiniti kako bi se izbjeglo plaćanje dodatne naknade za prijevoz opasnih tvari ili radi izbjegavanja mogućih kašnjenja koja bi mogla nastati u slučaju da prijevoznik odbija preuzeti prijevoz kontejnera zbog nejasnoća glede sigurnosti tereta ili zbog ograničenja u pogledu količine opasnog tereta koji mu je dopušteno držati na palubi kontejnerskog broda.
Cilj ovog članka je istaknuti glavna pravna pitanja koja se odnose na prijevoz opasnih tereta morem, koja se spominju i u međunarodnim konvencijama i u engleskom pravu. Opisat će se karakteristike opasnih tereta na moru, kao i razlozi zbog kojih bi osobe koje isporučuju opasne terete mogle sakriti njihovu opasnu prirodu. Korištenjem metode komparativne pravne analize, rad se usredotočuje na razmatranje o definicijama opasnih tereta, razvojnim trendovima propisa o prijevozu opasnih tereta morem , te konačno o pravnim odnosima krcatelja i prijevoznika opasnih tvari. Na osnovi analize, ovaj će rad dodatno doprinijeti predlaganju poboljšanja pomorskog zakonodavstva u pogledu prijevoza opasnih tereta morem.
