Mirta Kapural

• Dr. sc. Mirta Kapural, dipl. iur. od 2004. godine zaposlena je u Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja, a od 2007. u Odjelu za međunarodnu i europsku suradnju, prije svega suradnju sa Europskom komisijom i nacionalnim agencijama država članica EU, provedbu EU projekata, suradnju u okviru Međunarodne mreže za tržišno natjecanje (ICN), Komisije za tržišno natjecanje Međunarodne trgovačke komore (ICC) i OECD-a.

   

   

   

  • 1999 je magistrirala na Sveučilištu u Sussexu, Europski Institut iz Sussexa, Brighton, Velika Britanija, «Suvremeni europski studiji», magistarski rad iz znanstvene grane europsko javno pravo na temu: «Odredbe Europskih Sporazuma o četiri slobode- još jedna zapreka proširenju članstva Europske unije?”
  • Profesionalnu karijeru započinje 1999. godine u Ministarstvu europskih integracija, u Upravi za usklađivanje pravnog sustava gdje radi do rujna 2001.
  • Od rujna 2000. do ožujka 2001. godine radila je kao vježbenica u Europskoj komisiji, Bruxelles, u Općoj upravi za zaštitu okoliša na poslovima preuzimanja i provedbe Direktiva EU iz područja zaštite okoliša u tranzicijskim zemljama.
  •  Od kolovoza do listopada 2001. godine radila je kao predstavnica Vlade Republike Hrvatske u Uredu Visoke Povjerenice za ljudska prava Ujedinjenih naroda u Ženevi. Od 2001. do 2004. zaposlena je u Uredu za ljudska prava Vlade RH kao savjetnica na poslovima međunarodne suradnje s EU-om i UN-om.
  •  Od ožujka do lipnja 2007. godine ponovno radi u Europskoj komisiji, Općoj upravi za tržišno natjecanje kao predstavnica nacionalnog tijela za zaštitu tržišnog natjecanja.
  • Tijekom 2006. i 2007. godine sudjelovala je u pregovorima o pristupanju RH EU kao članica  dvije radne skupine, Poglavlje 15 “Energetika” i Poglavlje 2  “Sloboda kretanja radnika”, a bila je uključena i u rad na pregovorima s EU u Poglavlju 8 «Tržišno natjecanje».
  • Od 2009. godine redoviti je predavač na seminarima za državne službenike Ministarstva vanjskih i europskih poslova o pravu EU/europskom pravu tržišnog natjecanja.
  • i 20111. godine radila je kao vanjski suradnik na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu na katedri za Pravo i studentima prve godine studija držala seminare iz trgovačkog prava, prava društava i ugovora.
  • 2012 Doktorirala na Pravnom fakultetu u Zagrebu, doktorat iz znanstvene pravne grane trgovačko pravo i pravo tržišnog natjecanja, doktorska dizertacija “Primjena instituta oslobođenja ili smanjenja kazne u pravu tržišnog natjecanja”.
  • 2013-2017 Autorica i predvačica programa o pravu tržišnog natjecanja na Državnoj školi za javnu upravu.
  • 2013 Izabrana za predsjedavajuću Mreže za tržišno natjecanje Europske energetske zajednice.
  • 2014 Predavačica o pravu tržišnog natjecanja u okviru EU Biz Impact projekta.
  • 2014-2016 Gošća predvačica o pravu tržišnog natjecanja na Sveučilištu u Splitu-Odjelu za forenzičke znanosti
  • 2016-voditeljica Radne skupine za izradu Zakona o naknadama štete zbog povreda prava tržišnog natjecanja
  • 1998. godine diplomirala je pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Tijekom studija nagrađena je rektorovom nagradom. Nakon završetka studija prava, dobitnica je stipendije Vlade Republike Hrvatske i Velike Britanije za poslijediplomski studij u Velikoj Britaniji.
  • Autorica je većeg broja stručnih i znanstvenih članaka iz područja hrvatskog i europskog prava tržišnog natjecanja objavljenih u domaćim i inozemnim stručnim časopisima i knjigama. U svojstvu sudionika i predavača redovito sudjeluje na međunarodnim edukacijama i konferencijama o pravu tržišnog natjecanja.

   

  Strani jezici:

  • engleski
  • njemački
  • španjolski
  • francuski
  • portugalski

   

  RYANAIR/AER LINGUS: Koncentracija koja nije uspjela postati realnost i pitanje manjinskog udjela u ocjeni koncentracija

   

  Ključne riječi: Europska komisija, Ryanair, tržišno natjecanje, kontrola koncentracija, zabranjene koncentracije, monopol, zračni promet, transport, manjinski udjeli,  Bijela knjiga o kontroli koncentracija

  Koncentraciju između aviokompanija Ryanair i Aer Lingus Europska komisija zabranila je čak dva puta zbog čega je ovo jedinstven predmet ocjene koncentracije u pravu tržišnog natjecanja EU. Usprkos svim naporima Ryanaira da preuzme svog glavnog konkurenta Aer Lingus na letovima u Irsku predlaganjem različitih mjera za uklanjanje negativnih učinaka na tržišno natjecanje, Europska komisija je zauzela čvrst stav kako ova koncentracija ne može biti odobrena. Ryanair je prijavio planiranu koncentraciju Europskoj komisiji 2006., 2009. i 2012. godine s time da je 2009. godine povukao svoju prijavu. U ostala dva slučaja, odlukama iz 2007. i 2013. godine, Europska komisija utvrdila je kako je navedena koncentracija zabranjena odnosno protivna propisima o tržišnom natjecanju. Ovaj rad će najprije dati kratak pregled kontrole koncentracija u EU i primjene Uredbe 139/2004 o kontroli koncentracija. U nastavku će se predstaviti predmet Ryanair i Aer Lingus i obrazložiti razlozi zabrane iz odluka Europske komisije. Naime, u ovom predmetu je Europska komisija prvi put razmatrala koncentraciju između dvije avio kompanije koje imaju značajan dio aktivnosti na istom aerodromu. Uglavnom, ako bi ova koncentracija bila odobrena dovela bi do monopola dvaju najvećih konkurenata u Irskoj sa oko 80 posto europskog zračnog prometa u zračnoj luci Dublin na preko 35 ruta. Posljedično, ova koncentracija dovela bi do smanjenog izbora za potrošače uz slabiju kvalitetu i više cijene usluga. Drugim riječima, ukoliko bi se ova koncentracija odobrila ne bi uopće ili bi bilo vrlo malo drugih avio kompanija koje bi bile spremne pokušati ući na tržište i natjecati se sa zajednički udruženima Ryanairom i Aer Lingusom na njihovom domaćem tržištu. Koncentracija bi imala značajne negativne učinke na tržišno natjecanje jer bi eliminirala najsnažnijeg konkurenta Ryanaira. Mjere koje je Ryanair predložio, kao što su dezinvestiranje poslovanja u kojima se dvije avio kompanije preklapaju, iznajmljivanje slotova od Ryanaira ocjenjene su kao nedostatne za uklanjanje problema za tržišno natjecanje.
  U ovom predmetu postoji nekoliko značajnih elemenata ali jedno od ključnih pitanja koje valja naglasiti odnosi se na manjinske udjele u predmetima ocjena koncentracija. Ekonomska teorija i praksa u pravu tržišnog natjecanja ukazuju na to da i manjinski udjeli mogu ponekad dovesti do povrede tržišnog natjecanja. Trenutno na razini EU samo pojedina tijela za zaštitu tržišnog natjecanja (Njemačka, Velika Britanija) uzimaju u obzir potencijalne probleme za tržišno natjecanje koje uzrokuju manjinski udjeli u koncentracijama. Međutim, trenutni pravni okvir ne daje tu mogućnost ispitivanja manjinskih udjela Europskoj komisiji. Navedeno se jasno vidi u predmetu Ryanair/Aer Lingus koji uključuje javnu ponudu što onemogućuje primjenu članka 101. Ugovora o funkcioniranju EU (UFEU) o zabranjenim sporazumima. Slično tome, članak 102. UFEU uređuje zlouporabu vladajućeg položaja i zahtjeva da se stjecatelj nalazi u vladajućem položaju, a s obzirom da Ryanair nije u vladajućem položaju, primjena članka 102. UFEU nije moguća. Uredba 139/2004 o kontroli koncentracija daje okvir za ispitivanje manjinskih udjela ali samo u slučaju ocjene prijave koncentracije poduzetnika koji već prethodno ostvaruje manjinski udio u trećem poduzetniku. Međutim, slučajevi u kojima se stječe manjinski udio koji nije povezan sa stjecanjem kontrole u smislu koncentracija poduzetnika nije obuhvaćena Uredbom 139/2004 o kontroli koncentracija. Stoga, Europska komisija nastoji pronaći rješenje i odgovarajuće instrumente kojima bi se ispitivali manjinski udjeli u kontroli koncentracija odnosno na ocjenu manjinskih udjela koji stjecatelju ne daju pravo kontrole. Problem stjecanja manjinskih udjela ustanovljen u ovom predmetu odražava se u trenutnoj reformi Uredbe 139/2004 o kontroli koncentracija kroz prijedlog Europske komisije da uvede sustav „usmjerene transparentnosti” kojim bi se omogućilo da se zamijete potencijalno problematične transakcije, i to utvrđivanjem transakcija kojima nastaje veza važna za tržišno natjecanje. Slijedom toga, središnji dio ovoga rada bavit će se analizom manjinskih udjela kojima se ne stječe pravo kontrole, razlozima zbog kojih je važno uspostaviti kriterije za njihovo ispitivanje kao i negativne učinke koje ti manjinski udjeli mogu donijeti učinkovitom tržišnom natjecanju. Posebna pažnja posvetit će se kumulativnim uvjetima koje je predložila Europska komisija za utvrđivanje veze važne za tržišno natjecanje. Prvi predloženi uvjet je stjecanje manjinskog udjela u konkurentu ili vertikalno povezanom poduzetniku, a prema drugom uvjetu konkurentska veza smatrala bi se važnom ako je stečeni udio u temeljnom kapitalu oko 20% ili između 5% i oko 20%, ali uz prisutnost dodatnih elemenata poput prava kojima stjecatelj može ostvarivati pravo veta, imenovanja članova uprave ili pravo pristupa informacijama stjecanog poduzetnika koje su komercijalno osjetljive prirode. Cilj analize u radu je utvrditi jesu li predloženi uvjeti odgovarajući, zatim na koji način se ove uvjete može unaprijediti, a zadnji dio rada nastojat će istražiti bi li na razini EU neki drugi kriteriji bili primjereniji vezano za stjecanje manjinskih udjela.
  Postoje li neki drugi kriteriji i uvjeti koji bi bolje odgovarali za ispitivanje manjinskih udjela kod koncentracija na EU razini?