Ugovor o gradnji broda – raznovrstan pravni okvir

• Ugovor o gradnji broda – raznovrstan pravni okvir

  Autor: Dr. sc. Mišo Mudrić

  Ključne riječi: ugovor o gradnji broda, ugovorna klauzula o garantnom periodu, standardni uvjeti, odgovornost brodograditelja

  Izlaganje i rad će istražiti pitanje Garantnog perioda, koji se kao institut redovito pojavljuje u standardnim obrascima ugovora o gradnji broda, i općih pravila o odgovornosti za štetu koja su dostupna kroz hrvatsko zakonodavstvo (kontinentalna pravna tradicija).

  Proces brodogradnje sadrži postepeni prijelaz iz pune odgovornosti, preko ograničene odgovornosti, do potpunog izostanka odgovornosti brodograditelja za štetu. Općenito, tijekom procesa brodogradnje brodograditelj zadržava punu odgovornost za štetu, što je dodatno osnaženo kontinuiranim nadzorom od strane kupca i klasifikacijskog društva. Prethodno isporuci broda, potrebno je učiniti čitav niz operacija testiranja koje se zaključuju konačnom probnom plovidbom broda i ishođenjem klase broda. Uspješna plovidba broda i ishođenje klase broda obično označavaju ispunjenje glavne ugovorne obveze brodograditelja. U praksi, nakon tog trenutka, veći dio odgovornosti za štetu prelazi na kupca, dok brodograditelj značajno ograničava svoju izloženost odgovornosti kroz mehanizam Garantnog perioda. Ugovorna klauzula o garantnom periodu obično uključuje i vremenski raspon važenja do jedne godine, te se istekom naznačenog vremena postavlja pitanje je li kupac i dalje u mogućnost potraživati daljnju ili drugu vrstu naknade štete.

  Garantni period postavlja različite obveze ugovornim strankama. Kupac je, općenito, u obvezi pružanja dužne pažnje prilikom održavanja broda nakon preuzimanja te korištenja broda u očekivanu svrhu (temeljem specifikacija iz ugovora). Brodograditelj, općenito, tijekom razdoblja od jedne godine nakon predaje broda prihvaća dodatnu odgovornost da, pod uvjetom da je uredno obaviješten (do 30 dana od nastanka štete), omogući zamjenu oštećenih dijelova i opreme odnosno ostale opreme (za što se izdaje novi Garantni period do 18 mjeseci od trenutka predaje broda), te učini popravke ili plati za učinjene popravke broda (u dogovoru s kupcem). Brodograditelj nije odgovoran za: zakašnjenje; mane broda koje nisu predviđene u ugovornoj klauzuli o garantnom periodu; izravnu ili neizravnu štetu; te troškove i gubitke (primjerice, gubitak vremena, gubitak zarade, troškovi prekostojnica, troškovi luke). Istekom navedenog roka od godine dana, više nije moguće, u skladu s ugovorom koji sadrži ugovornu klauzulu o garantnom periodu, putem pravnih mehanizama osigurati naknadu štete. Također, ugovorna klauzula o garantnom periodu obično sadrži precizne odredbe kojima se mehanizam garantnog perioda postavlja na prioritetno mjesto u odnosu na sve zakonske ili običajne uvjete. U slučaju da je brodograditelj primio jamstva od različitih podizvođača uključenih u proces brodogradnje, takva se jamstva prenose na kupca nakon što je garantni period istekao.

  Kako bi se istražila moguća primjena općih pravila o odgovornosti za štetu na navedenu ugovornu klauzulu o garantnom periodu, analizirati će se hipotetski scenarijo. Proces brodogradnje je uspješno dovršen, postignut uz okrilje kontinuiranog nadzora svih sudionika, uspješnih pojedinačnih operacija testiranja, uspješnu probnu plovidbu i ishođenu klasu broda. Brodograditelj je predao brod, kupac je platio cijenu, te je brod krenuo provoditi očekivanu trgovačku aktivnosti. Nakon nekoliko mjeseci neprekinute plovidbe, brod je pretrpio ozbiljan kvar opreme (primjerice, kvar glavnog ili pomoćnog motora) zbog neispravnog dijela. Glavni/pomoćni motor je isporučen od strane proizvođača kojeg je izabrao kupac kroz Listu proizvođača, dok je neispravan dio (koji je uzrokovao štetu na glavnom/pomoćnom motoru) isporučen od strane trećeg proizvođača (koji nije imenovan od strane kupca kroz Listu proizvođača) proizvođaču glavnog/pomoćnog motora. Lista proizvođača je aneks ugovora o gradnji broda te je brodograditelj dužan pribavljati precizirane materijale i opremu od imenovanih proizvođača i ostalih pružatelja određene usluge.

  Zapovjednik broda je usmjerio brod u obližnju luku na popravak, a kupac (brodovlasnik) je pretrpio različite troškove i štetu, uključujući: troškove tegljenja, troškove popravka, gubitak vremena, gubitak zarade i druge povezane troškove (uključujući troškove posade, troškove goriva, troškove opskrbe i sl.). Kako se incident dogodio za vrijeme trajanja garantnog perioda, kupac je odmah obavijestio brodograditelja koji je odaslao zamjenske dijelove te pristao snositi određeni dio troškova. Kako visina nadoknađenih troškova ne pokriva sve troškove, kupac sada razmatra mogućnost naknade ostalih troškova i šteta od brodograditelja.

  Hrvatski Pomorski zakonik (PZ) sadrži posebna pravila o ugovoru o gradnji broda (rijedak primjer gdje se ugovor o gradnji broda posebno uređuje kao sui generis ugovor). U skladu s čl. 430. PZ, brodograditelj je u obvezi izgraditi brod, a kupac je u obvezi platiti cijenu. U čl. 433. PZ određuje se objektivna odgovornost brodograditelja kao standard postupanja (načelo objektivne odgovornosti) te nameće obveza da se gradnja broda izvrši u skladu s ugovorom i pravilima struke. Izgrađeni brod, stoga, mora zadovoljavati sva očekivanja u vezi sposobnosti broda za plovidbu i ishođenje klase broda. Iznimka od načela objektivne odgovornosti (čl. 435. PZ) je, međutim, dostupna u slučaju da su materijali i oprema pribavljeni od proizvođača i ostalih pružatelja koje je odredio kupac. U slučaju kvara navedenih materijala i opreme, brodograditeljeva odgovornost se pretpostavlja (načelo pretpostavljene krivnje), te se brodograditelj može osloboditi odgovornosti ako dokaže da se kvarovi nisu mogli izbjeći uporabom dužne pažnje (standard profesionalne pažnje, u skladu s lex generalis, Zakon o obveznim odnosima (ZOO, čl. 10.)). U skladu s čl. 438. PZ, svi vidljivi (materijalni) nedostaci moraju se prijaviti prethodno isporuci broda, pri čemu brodograditelj pridržava odgovornost za takve nedostatke. U slučaju skrivenih nedostataka (čl. 439. PZ), odgovornost brodograditelja je ograničena na razdoblje od godine dana od predaje broda (čl. 411. PZ).

  Predstojeća pitanja, između ostaloga, uključuju slijedeća dva problema: (a) u vezi materijala i opreme (uključujući ključnu opremu) koje koriste proizvođači koje je imenovao kupac kroz Listu proizvođača, jesu li treći proizvođači takvih materijala i opreme izravno odgovorni kupcu, imenovanom proizvođaču kroz Listu proizvođača, i/ili brodograditelju?; te, (b) je li brodograditelj odgovoran za izbor trećih proizvođača materijala i opreme (uključujući ključnu opremu), koji vrše imenovani proizvođači (Lista proizvođača), u smislu preduvjeta kvalitete? Kako bi se ponudio odgovor na navedena i povezana pitanja, predstojeće izlaganje i rad pružiti će dubinsku (i, kada je prikladno, komparativnu) analizu relevantnog primarnog (PZ) i sekundarnog (ZOO) zakonodavstva i prakse, s posebnim osvrtom na opći pravni okvir (kako je regulirano kroz ZOO) ugovora o kupoprodaji, ugovora o djelu i odgovornosti za neispravan proizvod, te njihovu primjenu na naznačen hipotetski scenarijo. Dodatno, predstojeća analiza će procijeniti druge moguće probleme, temeljem naznačenog hipotetskog slučaja, koji mogu nastupiti kada se koriste standardni obrasci ugovora o gradnji broda, koji se temelje na engleskom pravu i engleskoj sudskoj praksi, u kontinentalnom pravnom okruženju, kao što je slučaj s hrvatskim zakonskim pravnim okvirom i dostupnom sudskom praksom.