Zabranjeni sporazumi konkurenata o cijenama i njihove specifičnosti u slučaju marina u Republici Hrvatskoj
Autor: Dr. Božena Bulum
Ključne riječi: pravo tržišnog natjecanja, horizontalni sporazumi o cijenama, luke nautičkog turizma, ugovor o vezu, mjerodavno tržište u proizvodnom smislu, mjerodavno tržište u zemljopisnom smislu
Sporazumijevanje konkurenata o budućim cijenama proizvoda ili usluga strogo je zabranjeno propisima prava tržišnog natjecanja. Osobito štetnima za tržišno natjecanje smatraju se horizontalni sporazumi o cijenama kojima se izravni konkurenti dogovaraju o cijenama jer sklapanje takvih sporazuma redovito dovodi do ukidanja tržišnog natjecanja na tržištu na koje se sporazum odnosi. Takvi sporazumi predstavljaju ograničenje tržišnog natjecanja po cilju, stoga nije potrebno utvrđivati njihove antikompetitivne učinke. Ograničenja tržišnog natjecanja prema cilju su ona ograničenja koja već po samoj svojoj prirodi imaju mogućnost ograničavanja tržišnog natjecanja. Ova se pretpostavka temelji na ozbiljnoj prirodi ograničenja te na iskustvu koje pokazuje da je vjerojatno da će ograničenja tržišnog natjecanja prema cilju proizvesti negativne učinke na tržištu. Sadržaj konkretnog sporazuma i njegovi objektivni ciljevi relevantni su pri ocjeni ima li taj sporazum za cilj ograničiti tržišno natjecanje. U slučaju horizontalnih sporazuma ograničenja tržišnog natjecanja prema cilju najčešće obuhvaćaju dogovaranje cijena, ograničenje količine proizvodnje i podjelu tržišta i kupaca te druge oblike protukonkurentskog postupanja na štetu drugih poduzetnika na tržištu i krajnjih potrošača. Takvi su sporazumi zabranjeni per se, bez obzira jesu li nastupili njihovi stvarni učinci na tržišno natjecanje. Iako se u pravu tržišnog natjecanja pojam sporazuma tumači ekstenzivno, a zabranjeni su ne samo izričiti sporazumi konkurenata o cijenama (karteli) već i oni prešutni, postojanje takvih sporazuma u praksi često je jako teško dokazati. Kako hrvatski propisi o zaštiti tržišnog natjecanja ne uključuju detaljne odredbe o razmjeni informacija i dogovaranju konkurenata, hrvatska Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja u takvim slučajevima koristi pravnu stečevinu Europske unije (dalje: Unija, EU) kao interpretativni instrument za primjenu hrvatskih propisa o zaštiti tržišnog natjecanja. Odluke Suda Europske unije (dalje: Sud EU) osobito su važan instrument za prevladavanje pravnih praznina te dvojbi u tumačenju hrvatskih propisa prava tržišnog natjecanja. U radu se analizira rješenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (dalje: Agencija) kojim je utvrđeno postojanje zabranjenog sporazuma poduzetnika glede budućih cijena vezova u marinama na području Republike Hrvatske (predmet „Marine“) te odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Agencije koje su uslijedile nakon toga. Razmatraju se sporna pitanja, činjenične i pravne prirode koja su se javila u tom predmetu, kao što su postojanje kartelnog sporazuma o cijenama između marina, utvrđivanje mjerodavnog tržišta, pružanje usluga nautičkog turizma u lukama otvorenim za javni promet i sportskim lukama, uloga Udruženja luka nautičkog turizma (marina), itd. Analiziraju se i relevantne odluke Suda EU i Općeg suda EU koje je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja koristila kao interpretativni instrument u tumačenju hrvatskih propisa prava tržišnog natjecanja kao što su C-48/69 ICI v Commission, C- 114/73 Suiker Unie v Commission, C-199/92 Hüls AG v Commission, C- 8/08 T-Mobile Netherlands BV and Others v Raad van bestuur van der Nederlandse Mededingingsautoriteit, itd. te ranije donesene odluke Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja o horizontalnim sporazumima o cijenama kao što su Autobusni promet d.d. Varaždin i dr. („Kartel autobusnih prijevoznika), Biserka-ST d.o.o., Auto škola Centar d.o.o. i dr. („Autoškole u Splitu“), Hrvatski centar za razminiranje protiv AKD-Mungos d.o.o. i dr. („Razminirači“), Europapress Holding d.o.o. i NCL Media Grupa d.o.o. („EPH i NCL Media Grupa“), Tehnoplast d.o.o. i dr. („Upravitelji zgrada iz Splita“), Birdom d.o.o. i dr. („ Trgovci uredskim materijalom“) i dr.. Krajnji cilj ovog rada je osigurati kritičku ocjenu odluka Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske donesenih u predmetu „Marine“ te hrvatskih propisa primijenjenih u tim odlukama.
