Žestoka ili nepoštena konkurencija u cestovnom prijevozu putnika?
Autori: Prof. Maria Victoria Petit Lavall, Dr. Achim Puetz
Posljednjih godina su se u mnogim zemljama, uključujući Španjolsku, pojavili novi pružatelji usluga u području cestovnog putničkog prijevoza koji djeluju putem interneta, kao što su BlaBlaCar, Uber ili Cabify. Ovi pružatelji usluga djeluju kao posrednici između korisnika koji su zainteresirani za prijevoz i vozače koji obavljaju prijevoz vlastitim vozilima. Tako praktički svatko tko posjeduje vozilo i spreman je to učiniti, može djelovati kao prijevoznik na tim platformama.
Takvi pružatelji usluga uglavnom funkcioniraju na sljedeći način: povezuju vozače i korisnike putem svoje web stranice; pritom stvaraju određene alate, kao što su aplikacije za pametne telefone i tablete, kako za vozače tako i za korisnike; te naposljetku, iako je u početku posredovanje nekih pružatelja usluga bilo naizgled besplatno, u određenom trenutku počinju centralizirati plaćanja koja se sada trebaju izvršiti putem njihovih platformi i uzimaju postotak nagrade koju je zaradio bilo koji od vozača.
Profesionalna transportna industrija reagirala je na nastanak ove nove tržišne konkurencije koja kombinira tehnologiju, privatni prijevoz i različite opcije dijeljenja automobila, posebice zbog manjih troškova za korisnike u usporedbi s onima koje se naplaćuju službenim sredstvima javnog prijevoza (taksiji, autobusi, itd.).
Glavno pitanje pri analizi novih platformi jest pitanje dopuštenosti. Argumenti izneseni protiv njihovih aktivnosti su raznoliki, ali su uglavnom utemeljeni na suzbijanju nepravedne konkurencije. Prijevoz putnika zaista podliježe strogim propisima u gotovo svim zemljama svijeta, a proces liberalizacije je spor. Nasuprot tome, novi pružatelji usluga prijevoza i vozači automobila ne podliježu zakonskim pravilima o pristupu profesiji i njihovoj primjeni koja danas upravlja tržištem; uz to, neprofesionalni vozači automobila ne plaćaju poreze koji se naplaćuju profesionalnim prijevoznicima (neformalna ekonomija).
Davatelji usluga (i vozači i korisnici koji su s njima povezani) osporili su ovaj argument istaknuvši kako je to manifestacija tzv. ekonomije dijeljenja ili suradničke potrošnje: oni povezuju privatne pojedince (potrošače) koji dijele vozilo radi uštede troškova, a vozila učinkovitije koriste. Nadalje, smanjenjem prometa u gradovima, također se očituje korist po pitanju okoliša. Konačno, nije moguće ukinuti nove poslovne mogućnosti koje rezultiraju većom konkurencijom koja je plodonosna i korisna za potrošače, zbog povećane dostupnosti vozila, smanjenja vremena čekanja, nižih cijena, bolje kvalitete i unapređenja inovacija. Međutim, vrlo je upitno da li se radi o istinskom slučaju zajedničke, suradničke potrošnje, pri čemu je jedini cilj podijeliti troškove prijevoza među pojedincima.
Kontroverza pridonosi popularnosti. Što se tiče Španjolske, nadležno tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja i tržište vidi vrijednost u liberalizaciji sektora, iako su njegovo izvješće o “novim modelima pružatelja usluga i ekonomiji dijeljenja” objavljeno 11. ožujka 2016. godine snažno kritizirali predstavnici reguliranih sektora. U međuvremenu, predmet se nalazi i u sudskom postupku: 9. prosinca 2014. Trgovački sud br. 2 iz Madrida naložio je zatvaranje internetske stranice Uber kao privremenu mjeru, a odluka je potvrđena 2015. godine, upravo zbog nepoštenog tržišnog natjecanja. Slično tome, podneseno je nekoliko tužbi protiv BlaBlaCar i Cabify. Čini se, međutim, da je njihova konačna sudbina u rukama Europske unije, budući da je sudac Suda Trgovačkog suda u Madridu broj 2 Madrid odlučio prekinuti suđenje i postaviti prethodno pitanje Sudu Europske unije u Luksemburgu.
Odgovarajuće zakonodavne intervencije su stoga neophodne, a bilo bi poželjno računati na europsku regulaciju, a ne na nacionalnu, budući da to pitanje konačno utječe na temeljne slobode kao što su sloboda poslovnog nastana i pružanja usluga.
