Pravo tržišnog natjecanja Europske unije (EU) zabranjuje kao nesukladno zajedničkom tržištu sve sporazume između poduzetnika, odluke udruženja poduzetnika i usklađeno djelovanje koji mogu utjecati na trgovinu između država članica i koji imaju za cilj ili učinak sprječavanje, ograničavanje ili ugrožavanje tržišnog natjecanja na zajedničkom tržištu (čl. 101. (1) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, UFEU). Sporazumi i usklađena djelovanja obuhvaćeni navedenom zabranom ništetni su, a njihovi sudionici podložni su sankcijama.
U linijskom pomorskom prometu česta je pojava da brodari zajednički pružaju usluge linijskog pomorskog prijevoza tereta (tzv. konzorciji). Takva suradnja između brodara svakako može dovesti do ograničavanja tržišnog natjecanja na zajedničkom tržištu u smislu članka 101 (1) UFEU-a pa posljedično i do sankcija predviđenih pravom EU. To je posebice slučaj kod teških ograničenja poput utvrđivanja cijena usluga ili podjela tržišta i kupaca. Međutim, konzorciji mogu imati i pozitivne učinke. Mogu doprinijeti poboljšanju produktivnosti i kvalitete pružanja usluga linijskog pomorskog prijevoza ili pak doprinijeti promicanju tehničkog i gospodarskog napretka.
Imajući na umu pogodnosti i specifičnosti linijskih brodarskih konzorcija, još od 1995. godine oni su bili predmetom skupnog izuzeća. Općenito govoreći, skupna izuzeća odnose se na određene kategorije ograničavajućih sporazuma te izuzimaju tu vrstu sporazuma od zabrane pod uvjetom da su zadovoljeni uvjeti propisani uredbom o skupnom izuzeću.
Izvorna uredba o skupnom izuzeću zamijenjena je 2009. godine Uredbom (EZ) br. 906/2009.
Novom Uredbom pravila koja se primjenjuju na konzorcije pojednostavljena su te bitno izmijenjena. U srpnju 2014. godine zaključeno jer da je skupno izuzeće i dalje opravdano te da se uvjeti na temelju kojih su utvrđeni doseg i sadržaj Uredbe (EZ) br. 906/2009 nisu bitno promijenili. Iz navedenog razloga primjena Uredbe je produžena do 2020. godine.
Cilj ovog izlaganja je dati pregled granica dopustivog postupanja u kontekstu linijskog pomorskog prijevoza, te upozoriti na one oblike postupanja koji bi bili suprotni pravu tržišnog natjecanja EU. To je od iznimne važnosti budući da je Republika Hrvatska ulaskom u EU postala obvezna izravno primjenjivati članke 101. i 102. UFEU.