Predavanje će se baviti analizom nacrta Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća u cilju uspostave regulatornog okvira za pristup tržištu lučkih usluga i financijsku transparentnost luka. Isto tako, u komparativnom pristupu izložit će zajedničke značajke navedenog nacrta Uredbe i Direktive 96/67/EZ o pristupu tržištu zemaljskih usluga u zračnim lukama Zajednice, koja je implementirana u talijansko zakonodavstvo Zakonodavnim dekretom br. 18/1999.
Glavni je cilj nacrta Uredbe, kao i Direktive, osigurati autonomiju luka, postaviti transparentna pravila (posebno vezano uz državne potpore) i povećati konkurentnost luka.
U predavanju će se istaknuti ključni problem prijedloga Uredbe, prije svega odabir instrumenta uredbe EU, što se čini u suprotnosti sa željom da se uzmu u obzir različite lokalne okolnosti. Jedinstveno zakonodavno rješenje za sve europske luke bez sumnje je teško iznaći. Fleksibilniji pravni instrument, kao primjerice direktiva EU, koja je donesena za područje zračnih luka, bio bi prikladniji za oblikovanje zakonodavnog okvira za različite vrste luka u svakoj državi članici.
Što se tiče sadržaja nacrta Uredbe, u ovom predavanju analizirat ćemo zakone o zemaljskih lučkim uslugama na koje utječe ova reforma i pravila koja formalno uvode načelo slobode pružanja usluga u području luka. To se načelo primjenjuje na pružatelje usluga u lukama EU koji uz to imaju pravo slobodnog pristupa osnovnim uslugama luke.
Nadalje, usporedbom sadržaja prijedloga Uredbe (koji za razliku od Direktive 96/67/EZ o zemaljskim uslugama izostavlja samostalno obavljanje lučkih usluga) s nacionalnim okvirom za lučke djelatnosti, ukazat ćemo na razlike između usluga kako ih uređuje europska Uredba i onih u skladu s talijanskim zakonodavstvom.
Čak i primjena nacrta Uredbe na sve luke mreže TEN-T izaziva bojazni s obzirom na velike razlike među europskim lukama.
Što se tiče discipline vezano uz financijsku transparentnost i autonomiju, također ćemo analizirati pravilo koje nalaže da lučko upravno tijelo, u slučaju da prima državna sredstva ili izravno pruža lučke usluge, mora imati zasebne i transparentno financijsko knjigovodstvo kako bi, između ostaloga, moglo pokazati kako učinkovito i na prikladan način upotrebljava ta državna sredstva (kako je to već uređeno u sektoru zračnih luka).
Na koncu, ukazat ćemo na rizik od neujednačene i fragmentirane discipline lučkih usluga, što bi mogao biti rezultat primjene Uredbe kako je trenutno sastavljena. Ako se to dogodi, pokazat će se da su načela i pravila iz nacrta Uredbe o financijskim stvarima i koordinaciji udaljena od modela upravljanja kakvog nalazimo u glavnim nacionalnim lukama, a koji karakterizira dualizam lučke uprave i pomorske uprave.
