Ovo izlaganje kritički će se osvrnuti na rast i učinkovitost obveznog osiguranja u pomorskom transportu, uređenog u prvome redu međunarodnim konvencijama i politikom EU. Suvremene međunarodne konvencije o odgovornosti treće osobe sa strane vlasnika i drugih uključuju obvezu osiguranja, ali i propisuju izravna prava pokretanja tužbe protiv osiguravatelja. Nakon havarije broda Erica europska je politika krenula u sličnom smjeru te se Direktivom iz 2009. godine utvrđuje obveza osiguranja od odgovornosti treće osobe kakva je propisana Konvencijom o ograničenju odgovornosti za pomorske tražbine iz 1996. U izlaganju će se pobliže analizirati oba smjera politike uz poseban osvrt na pouzdanost osiguranja dostupnih na tržištima. Osiguranje nema gotovo nikakve vrijednosti ako se tražbine po polici ne mogu naplatiti.
