Željeznički prijevoznici, u načelu, imaju tri izvora financiranja kapitalnih investicija: državna izravna ili neizravna (putem EU fondova) financijska potpora; financiranje putem razvojnih banaka i financijskih institucija poput Svjetske banke, Europske investicijske banke; kreditno financiranje od strane komercijalnih banaka i drugih financijskih institucija na tržištu kapitala.
Tijekom povijesnog razvoja i modernizacije željezničke infrastrukture i prometa, socijalna i politička važnost te industrije vezala je njezino financiranje usko uz državu. S početkom liberalizacije željezničkih usluga devedesetih godina u Europi, rastom područja primjene pravila o državnim potporama unutar Europske unije te sve većom potražnjom željezničkih prijevoznika za kapitalom kako bi se financiralo stjecanje (kupnja ili zakup) željezničkih vozila ili refinancirale postojeće dugoročne obveze, prepoznat je trend financiranja željezničkih prijevoznika putem financijskih institucija (banaka) kao prevladavajuće vrste financiranja u ovoj industriji.
Domaće i strane financijske institucije prilikom strukturiranja kreditnih aranžmana zahtijevaju da sva imovina u komercijalnoj uporabi željezničkog prijevoznika registriranog u Republici Hrvatskoj posluži kao sredstvo osiguranja otplate kredita. Pritom je temeljni zahtjev da su sredstva osiguranja (zalozi) valjano zasnovani te da postoji predvidivost koraka prilikom postupka namirenja iz sredstava osiguranja dospjelih, a neplaćenih kreditnih tražbina. Financijski najvrjednija imovina željezničkih prijevoznika jesu željeznička vozila (koja su u prijevoznikovom vlasništvu ili zakupu).
U radu se daje prikaz zasnivanja zaloga na željezničkim vozila na međunarodnoj (Cape Town Konvencija, Željeznički Protokol) i nacionalnoj razini. Naglašava se da je zasnivanje založnog prava nad željezničkim vozilima u Republici Hrvatskoj u općem režimu koji uređuje založno pravo na pokretnim stvarima. Posebno se ističe pitanje namirenja založnih vjerovnika.
Tendencije su da se međunarodnopravno uređenje osiguranja tražbina u željezničkoj industriji približi zrakoplovnoj industriji, u vezi s kojom je i uspostavljen međunarodni registar osiguranja nad zrakoplovima te zaseban registar u Republici Hrvatskoj u kojem se upisuju založna prava nad zrakoplovima.
Sve dok Republika Hrvatska ne potvrdi Željeznički Protokol, založna prava nad željezničkim vozilima kao sredstvo osiguranja kreditinih financiranja i dalje će biti u općem režimu osiguranja tražbina, bez obzira na specifičnosti takvih sredstava osiguranja.
