Pravila tržišnog natjecanja među zrakoplovnim tvrtkama ne postoje na međunarodnoj razini. Pošteno tržišno natjecanje poseban je izazo kada se zrakoplovne tvrtke moraju prilagoditi potpuno drugačijim regulatornim, pravnim i društvenim okvirima. Sporazumi o zračnom prometu čine jedini pravni okvir za pošteno tržišno natjecanje.
Kako bi očuvale konkurentnost svojih nacionalnih zrakoplovnih tvrtki na liberaliziranom tržištu, neke vlade dolaze u iskušenje pomoći svojim nacionalnim zrakoplovnim tvrtkama na načine koji bi onemogućili stranim tvrtkama pošteno i ravnopravno tržišno natjecanje. Tijekom proteklih tjedana bili smo svjedoci ozbiljnih optužbi da su tvrtke Qatar Airways, Etihad Airways i Emirates Airline, tri velike bliskoistočne zrakoplovne tvtke u vlasništvu vlada Qatara, odnosno Ujedinjenih Arapskih Emirata, od 2004. primale pozamašne subvencije. Zbog tih subvencija tvrtkama iz EU, koje takve subvencije ne primaju, otežano je tržišno natjecanje, a njima se i narušava pravedni duh sporazuma o zračnom prometu i međunarodno tržište zrakoplovnih usluga te im se jednostavno daje nepravedna prednost.
Sve veći trgovački utjecaj neeuropskih prijevoznika (posebno onih s Bliskog istoka) čini se da je izazvao ozbiljnu zabrinutost u EU zbog utjecaja na etablirane prijevoznike i njihovo poslovanje te ponukao na uvođenje oštrije regulative kako bi se osigurala ravnopravnost tržišnog natjecanja. Uočeni problemi ne odnose se samo na neskriveno subvencioniranje i državne potpore zrakoplovnim tvrtkama, već i na jeftinu (aerodromsku) infrastrukturu, gorivo i kapital, pretjerano korištenje šeste slobode i labavo radno zakonodavstvo.
Unatoč relativno snažnom međunarodnom zakonodavnom okviru, radni uvjeti u nekim tvrtkama i dalje su loši, a prava radnika uporno se krše usprkos mnogim konvencijama i radnim zakonima koji uređuju tržište rada općenito. Postoje naznake da se na nekim rastućim tržištima zrakoplovnih usluga radnopravni standardi ne primjenjuju u potpunosti.
Kako bi se zaustavio trend koji se kreće prema nepravednom tržišnom natjecanju potrebne su konkretne mjere koje će osigurati ravnopravne uvjete na tržištu za sve međunarodne i europske operatere koji posluju na europskim aerodromima. Uredba (EZ-a) 868/2004 pokazala se nepraktičnom te je potreban novi pravni instrument koji će zaštititi europske interese od takvog nepravednog postupanja.
U ovome izlaganju istražit ćemo mogućnosti za rješavanje tog problema i očuvanje načela pravednog tržišnog natjecanja. Jedno od temeljnih pitanja kojima ćemo se baviti je ono odabira najprikladnijeg alata za bavljenje ovim problemom. U tome smislu, uzet ćemo u obzir mogućnost izmjene trenutne Uredbe ili usvajanja nove, koja će zamijeniti Uredbu (EZ-a) 868/2004, te predložiti regulatorno uređenje u obliku ogledne odredbe u sporazumima o zračnom prometu koje bi države članice EU rabile kao dodatno sredstvo detekcije, prevencije i uklanjanja zlouporaba koje narušavaju tržišno natjecanje. Dok se te odredbe ne počnu primjenjivati i sve dok se strane tvrtke ne počnu pridržavati transparentnih financijskih i računovodstvenih načela i isključe državne potpore i subvencije, njihova prava prometovanja u EU trebalo bi ograničiti.
