Sud Europske unije donio je nekoliko odluka u postupcima prethodnog odlučivanja vezanim uz prometno pravo i odnos između prijevozničkih konvencija i režima nadležnosti prema Briselskoj konvenciji.[1] Iako je osnovno pravilo, prema kojem prednost pred Briselskim režimom (Brussels I) imaju specijalna pravila posebnih konvencija,[2] jasno, točna primjena tog pravila obilježena je s poteškoćama. Kroz analizu interakcije tih režima ovim izlaganjem želi se prikazati postignuti napredak i objasniti zašto je potrebno više sudske prakse koja će razjasniti granice njihove primjene I osigurati jedinstveni, EU pristup.
U predmetu C-406/92 The Tatry,[3] tada Europski Sud pravde razjasnio je da se Briselski režim neće primjenjivati samo utoliko ukoliko specijalizirane konvencije sadrže pravila o tom pitanju. Ako specijalizirane konvencije ne sadrže ta pravila (lis pendens), kao što je bio slučaj u predmetu The Tatry, režim Brussels I ne bi bio isključen i u tom bi smislu upotpunio tu specijaliziranu konvenciju. Interakcija specijalizirane konvencije (CMR u ovom slučaju) s Briselskim režimom ponovno je ispitana u predmetu C-533/08 TNT Express Nederland BV v AXA Versicherung AG,[4] u kojem je Europski sud odlučio da se u odnosima između država članica EU moraju imati na umu i temeljna pravila EU koja se odnose na sudsku suradnju u građanskim I trgovačkim predmetima, bez obzira na primjenu specijaliziranih konvencija. Međutim, smjernice o točnoj primjeni ovog pravila nisu dane, što je prouzročilo opasnu prazninu koju valja istražiti. Ovo je, na primjer, vidljivo i iz argumentacije u nedavnom engleskom predmetu BAT v Exel[5] u kojem je tužitelj, tumačeći odluku u predmetu TNT v AXA, kao nužan predložio uvoz pravila EU o nadležnosti radi dopune CMR konvencije, a radi postupanja u skladu s navodnim načelom EU prema kojem svatko mora imati mogućnost tužiti sve optuženike pred istim sudom. Ovaj predmet trenutno se nalazi pred Vrhovnim sudom.
Ovom prezentacijom želi se istaknuti da bi trebalo izbjegavati liberalno usvajanje takvog tumačenja i razvoj načela EU koja će proširiti ili izmijeniti proceduralna pravila specijaliziranih konvencija, jer to krije opasnost stvaranja neprihvatljive nesigurnosti u pogledu utvrđenja međunarodno nadležnog suda. Umjesto toga, odluku u predmetu TNT v AXA trebalo bi tumačiti usko, u njezinom specifičnom kontekstu, i prije nego se takvo tumačenje proširi, trebalo bi koristiti dostupna sredstva koja će pojačati sigurnost i predvidljivost pravila o nadležnosti koja ionako slabe, i to pokretanjem postupaka s prethodnim pitanjem. Iako je Sud EU prvotno izrazio stav da tumačenje specijaliziranih konvencija nije u njegovoj nadležnosti, tumačenje čl. 71. Uredbe Brussels I jest u njegovoj nadležnosti, što daje okvir za daljnje postupanje u pitanju odnosa tih izvora.
Uistinu, Sud je dao daljnje relevantno pojašnjenje u predmetu C-452/12 Nipponkoa Insurance v Inter-Zuid Transport.[6] U tom je predmetu Sud osigurao da se pravila CMR konvencije temelje na čl. 71 Uredbe Brussels I u skladu s pravilima EU, ali da se i dalje primjenjuje CMR konvencija. To je u ovom konkretnom slučaju značilo da se tužba kojom se od suda traži donošenje negativne deklaratorne presude ne može smatrati tužbom s različitim predmetom u odnosu na tužbu za naknadu štete, što je imalo za posljedicu pojavu situacije lis pendens, čime je zabranjeno bilo kakvo daljnje postupanje. Jednako, u predmetu C-157/13 Nickel &GoeldnerSpedition GmbH v “Kintra” UAB,[7] Sud je smatrao da se razlike između specijaliziranih konvencija i režima Brussels I moraju prihvatiti i da same po sebi nisu razlog za neprimjenu konvencijskih pravila koja imaju prednost. Ovdje je Sud ocijenio različita pravila CMR konvencije i režima Brussels I koji se odnose na tužbe temeljem prijevoza stvari, i utvrdio da su pravila CMR konvencije u skladu s EU načelima. Bilo je prihvatljivo da tužitelj može u jednom režimu imati pravo na veći izbor nadležnosti nego u drugom.
Naposljetku, osiguravanje poštivanja temeljnih EU načela ne mora voditi k velikim promjenama, ali može zahtijevati od država članica da napuste svoje nacionalno tumačenje konvencijskih pravila kad postoje EU načela o pojedinim pitanjima, kao u slučaju lis pendens. Ako bi sud ipak poželio odstupiti od primjene odredbi specijalizirane konvencije, ima mogućnost pokretanja prethodnog postupka koji je važan radi održavanja predvidljivosti i sigurnosti za stranke postupaka koji se vode u EU.
[1]Ureda (EU) br. 1215/2012 EuropskogparlamentaiVijećaod 12. prosinca 2012 o nadležnosti, priznavanjuiizvršenjusudskihodluka u građanskimitrgovačkimstvarima (OJ L 351, 20.12.2012, str. 1) je10.01.2015.zamijenilaUredbu(EC) br. 44/2001 Vijećaod 22. prosinca 2000.onadležnosti, priznavanjuiizvršenjusudskihodluka u građanskimitrgovačkimstvarima(OJ L012, 16.01.2001., str. 1).Posljednja je od 1.3.2002. (do 9.1.2015.) zamijenilaranijuBriselskuKonvenciju od 27. rujna 1968. o nadležnosti, priznavanju i izvršenjusudskih odluka u građanskim I trgovačkim stvarima.
[2]Vidičl. 71 Uredbe 1215/2012 ičl. 57 Briselskekonvencije (1968).
[3]C-406/92 Owners of Cargo Lately Laden on Board the Tatry v Owners of the MaciejRataj (The Tatry) [1994] ECR I-5439; [1999] QB 515.
[4]Case C 533/08 TNT Express Nederland BV v AXA Versicherung AG [2010] ILPr 35.
[5]British American Tobacco Switzerland SA and others v (1) Exel Europe Ltd and (2) H Essers Security Logistics BV and others and British American Tobacco Denmark A/S and others v (1) Exel Europe Ltd and (2) Kazemier Transport BV [2013] EWCA Civ 1319; [2014] 1 Lloyd’s Rep. 503 on appeal from [2012] EWHC 694 (Comm); [2013] 1 W.L.R. 397; [2012] 2 Lloyd’s Rep. 1.
[6]Case C-452/12 Nipponkoa Insurance Co (Europe) Ltd v Inter-Zuid Transport BV [2014] ILPr 10.
[7]C-157/13 Nickel &GoeldnerSpedition GmbH v “Kintra” UAB[2015] ILPr 1.
