Tradicionalni pomorski postupci privremene mjere zaustavljanja i zadržaja broda osmišljeni su kao metoda zaštite interesa vjerovnika koji imaju određena potraživanja prema brodarima, koji se često nalaze u trećim zemljama te stoga ne ulaze u nadležnost domaćih sudova. Potreba za takvom zaštitom još je više izražena u slučaju insolventnosti brodara. Za vjerovnike u pomorskim postupcima nije potrebno sudjelovati u stranim stečajnim postupcima ako je moguće ostvariti ispunjenje tražbine kroz zadržavanje broda, imovinu koja se nalazi u nadležnosti mjesta gdje tužitelj nastoji ostvariti svoje potraživanje. Suprotno navedenome, UNCITRAL-ov Model zakona o preko-graničnom stečaju predviđa koncept univerzalnosti, ključnu odrednicu preko-graničnog stečaja. Države koje implementiraju odrednice Modela zakona u domaće zakonodavstvo predviđaju prekid postupka u slučaju da se stečajni postupak provodi u dužnikovom središtu glavnog interesa. U Modelu zakona nisu predviđene nikakve iznimke u vezi s pomorskim postupcima, čime Model zakona stoji u čistoj suprotnosti s osnovnim postulatima tradicionalnih pomorskih postupaka. Ova prezentacija istražit će kako se navedeni sukob između dijametralno suprotnih odrednica rješava u različitim državama koje su implementirale Model zakona.
