Osiguranje je djelatnost stoljećima usko vezana uz industriju transporta, odnosno još uže, pomorstvo. Pomorstvo je vjerojatno najreguliranija djelatnost u smislu primjenjivih konvencija, uredbi, zakona i drugih propisa javnopravnih tijela uključivo, za pomorstvo karakteristična, autonomna pravna vrela. S druge strane, upravo pomorsko osiguranje, kao dio neživotnih osiguranja, pruža najveću slobodu kod ugovaranja osiguranja kako ugovarateljima osiguranja (u pravilu poslovođa broda) tako i osigurateljima. Autor želi ovim radom, obzirom da se radi o prvoj konferenciji takvog formata u Republici Hrvatskoj, pojasniti i približiti ulogu transportnih odnosno pomorskih osiguratelja.
U prvom dijelu bit će prezentirana općenita informacija o širini portfelja transportnih osiguranja koji uključuje više od 50 raznih osigurateljnih proizvoda, pri čemu će se autor koncentrirati na pomorska osiguranja odnosno osiguranja brodova (Hull and Machinery – H&M). Osiguranje brodova generira otprilike 25% ukupne svjetske premije osiguranja transporta i zbog naglašene globalne uloge stavlja pred preuzimatelja pomorskih rizika (marine underwriter) dodatni zahtjev poznavanja i razumijevanja pravnih aspekata te vrste rizika.
U drugom dijelu autor će obraditi temeljni dokument koji uređuje pravni odnos ugovaratelja osiguranja/osiguranika i osiguratelja – uvjeti osiguranja brodova u plovidbi. Obzirom na međunarodni karakter osiguranja brodova u plovidbi, u praksi se, posebice europskoj, primjenjuje nekoliko uvjeta osiguranja, primjerice Institute Time Clauses Hulls iz 1983., International Hull Clauses iz 2003., DTV Clauses. Njihove će najvažnije značajke, kako sličnosti tako i razlike, biti usporedno prikazane zajedno s komentarima iz prakse.
